pokušavam završiti priču s ovim blogom !
E, onda, evo Veseljka ( po 100-ti put ) :
on: A molim te, što je pjesnik htio reći s onim smiješkom na blogu???
ja: Da sam finila s tim.
on: A onda si to trebala lijepo i reći: npr: "Dragi moji čitatelji, jes da vas je par tisuća tjedno, ali eto ja sam u nekim godinama u kojima je i pomalo opasno čak i razmišljati o seksu pa mi je to doktor zabranio...." :-)))
ja: Kao da je koga briga ! Nema bloga i gotovo. Ajmo tražit drugi !
on: Vrlo sam zabrinut ako seks i humor više ne egzistiraju u tvojoj duši i tijelu !
on ( sad već nervozno ): Ajmo tražit drugi ! Ajmo tražit drugi ! Koji drugi ???? To i jest problem što nema ništa slično.
ja: Dobro, ajd, mogu vratiti arhivu, al koji će ti kurac da prekapaš po istim stvarima stalno ???
on: Jebala te arhiva ! Vrati mi Natašu !
ja: Ne viči na mene, bit će ti žao !
on: Da možda mi i bude, ali daj mi vremena da istugujem za "Natašom" :-))))
Bilo bi logično da sam sad ljut na tebe jer ukidaš ono što nas je povezalo i u čemu sam zbilja uživao.
Ali ja zbilja nisam ljut na tebe nego sam samo nekako... tužan :-(
Pas mater ! I ja i Nataša i blog !
I muške suze !